JUTARNJE AFIRMACIJE – gluposti i laži?

JUTARNJE AFIRMACIJE – gluposti i laži?

Jutarnje afirmacije su moj jutarnji ritual već godinama. Poput dnevnika zahvalnosti, ne propuštam priliku dati dodatnu pozitivnu vibru na samom početku dana. Kako radim sa ljudima potrebna mi je doza vedrine koja će možda nedostajati onima koji mi dođu. I tako već godinama. Trudim se to usaditi i svojoj djeci. Mislim da je to najbolja ostavština koju trebaju dobiti; da budu sretni i pozitivni ljudi, a sve drugo će samo doći.

“Realisti” govore da su afirmacije o dobrom danu teška glupost i laž kojom lažemo sebe, i to odmah na početku dana. Zamućivanje realnosti i stavljanje ružičastih naočala. Da ne donose onu “pravu sreću”. Hm! Uvijek mi je bilo teško razumjeti zašto dobre stvari izazivaju veći otpor od loših. Hajdemo razbiti ova čudesna tumačenja samo jednom logičnom misli.

Pozitivna afirmacija je laž na početku dana. Da li zaista jeste? Idemo protupitanje; a da li je loša afirmacija tipa “Uf, koji šugav dan….” isto laž?

Mi se budimo ujutro i zapravo neznamo što nas čeka, može biti i dobar ili loš dan. Dakle, ovdje se radi o POTENCIJALU. Sasvim jednakom potencijalu i dobroga i lošega. Ne razumijem gdje su oni koji gunđaju ujutro postali “normalni” a oni koji su sretni postali “nenormalni”. Ako je potencijal 50:50, ja ću izabrati onih pozitivnih 50%. Dakle, da i ne vjerujem u Zakon privlačenja i mogućnost da utječem na dan, ZAR NE BIH RADIJE ZAPOČEO DAN SA NEČIM POZITIVNIM, pa makar da mi 10 prvih minuta bude dobro, a poslije kako bude? Da li smo postali ovisni o niskoj vibraciji, depresiji ili nam je jednostavno svejedno? Uživamo li u niskoj vibraciji?

Moja realnost je sljedeća; pozitivnim afirmacijama dan mi započinje veselo, slušam viceve ili neku motivaciju, tjeram loše misli kad mi dođu i svjedočim dobrom danu – odmah tada i kroz cijeli dan. Daleko od toga da u njemu nemam teških situacija, ali ako to krenem rješavati sa pozitivne platforme, imam bolji rezultat i lakše izguram do kraja. Dok nisam znao ove stvari, oponašao sam svoje kolege koji su mrzovoljni dolazili na posao, pili svoju kavu i mrmljati o problemima u politici, svojim supružnicima i koječemu crnom. I onda dođe problem i padnu psovke sa nervozom. Tako se problemi ne riješavaju. Osobno poznam pozitivne ljude koji su imali velike osobne tragedije, nekoliko njih čak po dva karcinoma, neki su imali velike financijske krahove, no ne dozvoljavaju da im trenutni ili pogotovo prošli problemi zacrne daljnji život. To su moji uzori.

Dakle, na nama je zapravo izbor. Hoćemo li krenuti sa pozitivne ili negativne platforme? Hoćemo li se “lagati” ujutro da je danas dobar dan?

Odgovor dajemo sami

Nema komentar

Pošaljite komentar